Za lagano uspavljivanje dece...

rogus

Member
7 Maj 2004
233
2
18
50
Houston, TX, US
...ili da li smo mi stvarno toliko bolesni?


Mnogo lepa muzika i lep koral, ali se ne dešava gotovo ništa i sve liči na neki nemi, retuširani film sa kracerima i skokovima kod promene rolni. A opet odgledao sam ga u jednom dahu i sav odlutao negde u crnu Afriku. I onda sam isti film gledao još nekoliko puta. Da li sam ja ozbiljno poremećen ili mi samo fali moj morski akvarijum?
 
Valjda ocekujes da vidis nesto spektakularno pa na kraju mislis da si to nesto nekako propustio pa gledas sve opet iz pocetka. Kako se nista ne desava ni drugi put, a kako bi i zasto bi kad se nije desilo ni prvi put, ti pocinjes da vidis i ono cega tu nema, ono sto ti zelis da vidis.
E sada da li je to poremecaj ili samo pusto mastarenje, koje je sta vise i zdravo, ko bi to znao da odredi. Gubitak nam bliskih bica uvek se tesko prihvata i po pravilu ostavlja oziljke, nekada vrlo vidne a nekada negde duboko ususkane u neki nama samo poznat kutak nase duse.
Ko zna, ko zna, mozda je to prvi korak ka povratku :)
 
Ne znam, mozda sam ja bolestan jer sam poceo da gledam, odustao posle pet sekundi nedesavanja, premotao na pola, premotao na kraj i zatvorio?
 
Ko zna, ko zna, mozda je to prvi korak ka povratku :)

Bio danas kod javnog radnika i velikog druga Coa.e. Obavili smo nekolike razmene naturalne i oralne prirode, družio se sa akvaristima istopaćenicima, upoznao znamenitog druga Fantoma i na kraju pribavio dve vodene minijature za low-tech akvarijume po uzoru na ideje koje je iznela onomad Diana Walstad. Dakle ništa tehnika, a samimi tim ni morska akvaristika. Sit sam blejanja i čučanja ispred stakla. No to ušuškano što pominješ Bobane stalno me tera pred ovaj širi prozor u potragu i sanjarenje.

Stvarna akvaristička boles to je kad nisi prosto u stanju da sediš s lupom u ruci i blejiš, dugo i odsutno, u gotovo neprimetne ili nepomične detalje poput polipa korala, nego to još moraš i da podeliš sa drugima. I u tom smislu je meni ovaj filmić vrhunski - majstor je napravio nešto naizgled banalno, za šta se samo čini da bi svako drugi mogao. Slično kao kad Danil Harms usni da je sreo Lava Nikolajeviča u parku, a ovaj noseći nokšir u ruci objasni: "Eto, tu sam nešto napravio, pa sad nosim celom svetu da pokažem".
 
  • Like
Reactions: limunada
Sit sam blejanja i čučanja ispred stakla.

Onomad sabajle gledam nešto kroz pendžer, ne u neku frajlu ili nekog vandrokaša kako špacira sokakom već sam se zablenuo u čantrlju s druge strane sokaka, gledem kumriju kako sedi na badži i nežno ćavrlja sa dživdžanom samo njima razumljivim jezikom. Razmaknem firangu da sve to bolje osmotrim pre nego što kumrija zaždi.

Neki zvuk poremeti mir i tišinu: What are you doing there?

Banat je to baćko moj...

Ta koj'će mi sve ovo realno...


Uvek ćeš da blejiš negde, u staklo, u prazno, u ženske guze, u pendžer, u ...

Eh, samo snovi, šta drugo.