Ovih dana nesto petljam sa pravljenim lekovim, radim neke testove za ove drzavne birokrate, pa evo da iskoristim sve to i da sve to malo prokomentarisem. Pored toga citajuci i ostale teme iz ove oblasti deluje mi da ovde medju nama jos uvek ima nejasnoca po tom pitanju. Posto je ova tema prvenstveno posvecena malahit zelenom kao vrlo efikasnom sredstvu u borbi sa mnogim ribljim parazitima ja cu samo da se osvrnem na nekoliko preparata gde je malahit zeleno jedan od sastojaka.
Malahit zeleno je jedno opste ime koje pokriva vise od petnaest hemijskih jedinjenja. Komercijalni nazivi su dosta isprepletani i vrlo brzo mogu da nas odvedu na pogresan put. Najcesce korissceni malahit zeleno je is Malachite Green Oxalate CAS No: 2437-29-8. Pored njega jos su u igri i Malachite Green Hydrochloride CAS No: 569-64-2 kao i Leucomalachite green CAS No: 129-73-7. U sustini da sve ovo pojednostavim mi treba da koristimo Malachite Green Oxalate jer za njega postoje najvise podataka koji nam nekao daju smernice za pravilnu upotrebu. Ovo je vrlo bitno jer ako pozelimo da sami pravimo lekove onda treba dobro da pazimo sta koristimo.
Malahit zeleno ima svoj rok trajanja pa ako nadjemo proizvod koji sadrzi malahit zeleno a pri tome kaze da je upotreba neogranicena onda dobro razmislite o tom proizvodu ili bolje o proizvodjacu.
Malahit zeleno je vrlo otrovna supstanca i za njegovu upotrebu nema nekog cvrstog pravila. Razlicite vrste riba razlicito reaguju na njegovu koncentraciju pa i ista vrsta riba razlicito reaguje na istu koncentraciju malahit zelenog u odnosu na temperaturu vode. Jedno je izvesno a to je da sa porastom temperature njegova otrovnost raste. Kako god da mislimo, malahit zeleno je dosta neispitana supstanca u odnosu na tropske akvarijumske ribe a tesko da cemo imati bolje stanje jer je koriscenje ove supstance zabranjeno kada su u pitanju ribe za ljudsku ishranu jer ribe apsorbuju malahit zeleno koji vrlo dugo ostaje u tkivu riba u svojim derivatima kao sto je Leuko malahit zeleno (Leucomalachite green).
Mi mozemo da koristimo malahit zeleno kao rastvor u nekoj visekomponentnoj mesavini, samo kao rastvor malahit zelenog u vodi i vise riskantno kao dodatak hrani. Ovo zadnje bas i nije preporucivo za nas akvariste jer mi jednostavno nemamo uslova za tacno odredjivanje potrebne koncentracije koja se bazira na tezini samih riba.
Vec sam napomenuo da kod upotrebe malahit zelenog nema nekog cvrstog pravila pa iz tog razloga mi treba da idemo na donje terapeutske koncentracije aktivnosti malahit zelenog pogotovo kod visekomponentnih hemikalija. Ako koristimo malahit zeleno kao lek onda nema govora o mesanju sa drugim hemikalaijama. U osnovi lekovi se uzimaju oralno a hemikalije se koriste dodavanjem u vodu.
Neko pravilo kod upotrebe malahit zelenog bi bilo da se prvo ispita njegova otrovnost za date uslove kao i za samu vrstu riba. To je tehnicki neizvodljivo za nas akvariste pa iz tog razloga mi treba da gledamo da podesimo koncentraciju malahit zelenog na nekih 0.05 mg/l vode pa cak i manje, recimo 0.03 mg/l. Ova prva vrednost je nekako na sigurnijoj strani sto se tice riba a i terapeutska koncentracija je dosta efikasna. Sve preko toga je dosta riskantno i treba da se proveri. Velika koncentracija malahit zelenog moze da naskodi ribama i posle nekoliko dana sto moze da se vidi po podacima iskazanim kao LCt50.
Ako koristimo malahit zeleno kao jednokomponentni rastvor u vodi onda je sve jednostavnije i bez obzira sa kojom vrednoscu mi polazimo nas cilj treba da je koncentracija od oko 0.05 mg/l. Manje vise neko nepisano pravilo je da se lekovi prave tako sto se 1g hemikalije rastvori u 1 litar vode pa kada to dodamo u akvarijum jedan mililitar takve hemikalije daje vrednost od 1ppm ili 1 mg/l. To i nije tako bitno jer je tu uputstvo na proizvodu.
FMC je jedan proizvod koji je mozda i najomiljeniji proizvod koji koriste akvaristi kada im obole ribe ali cini mi se i proizvod koji se dosta nepravilno koristi. Razloga za to ima dosta a jedan je i to sto smo mi pomalo lenji da procitamo ono sto treba da procitamo kada se bavimo ovakvim stvarima.
FMC je razvijan osamdesetih godina proslog veka od Dr. Gerald Bassleer-a koji je priznati svetski strucnjak kada su u pitanju bolesti riba. Sastav FMC-a je 3.5g malahit zelenog, 3.5g metilen plavog u 1 litar 37-40% formalina. Koristi se tako sto se doda 1.5 - 3 ml na 100 litara vode u periodu od tri dana. Svakog dana se sprema nova kupka. Mogu da se nadju i podaci gde se spominje 3.7g ali to u sustini i neje tako drasticna razlika. U osnovi i ovde je terapeutska koncentracija malahit zelenog izmedju 0.05 i 0.1 mg/l.
FMC je jedan dobar primer gde se vidi da kombinovanjem razlicitih hemikalija svaki pojedinacni cinioc svodi se na sto manju meru da bi se smanjila toksicnost za ribe a samim tim povecao vremenski period izlaganja riba tretmanu.
Tonic je, isto tako, vrlo efikasno sredstvo za unistavanje kojekakvih ribljih parazita i terapijska koncentracija malahit zelenog u toniku je oko 0.05 mg/l. Postoje jos mnogo kombinacija i jedna takva je smesa malahit zelenog, kinin sulfata, akriflavina i vode i to je bio predmet mog testa a o tome cu kasnije.
Da se opet vratim na domacu izradu lekova u akvaristici. Ako zelimo da se time bavimo onda moramo da nabavimo malahit zeleno koji poseduje certifikat o analizi. To je vrlo bitno jer se malahit zeleno koristi u industriji i njegov kvalitet je uvek pod znakom pitanja. Upravo te necistoce i dovode do nezeljenih posledica pogotovo ako je malahitu zeleno dodat cink. Pored toga vrlo je vazno i da potpuno razumemo sta radima, sta moze da se mesa a sta ne. Malahit zeleno je nestabilan na svetlu pa i to treba da imamo na umu kada pripremamo lekove za nase ribe.
Eto ovo je sve nekako nabacano i tek dotacinje problematiku svega ovoga mada nije na odmet da razmenimo iskustva po ovom pitanju.
Malahit zeleno je jedno opste ime koje pokriva vise od petnaest hemijskih jedinjenja. Komercijalni nazivi su dosta isprepletani i vrlo brzo mogu da nas odvedu na pogresan put. Najcesce korissceni malahit zeleno je is Malachite Green Oxalate CAS No: 2437-29-8. Pored njega jos su u igri i Malachite Green Hydrochloride CAS No: 569-64-2 kao i Leucomalachite green CAS No: 129-73-7. U sustini da sve ovo pojednostavim mi treba da koristimo Malachite Green Oxalate jer za njega postoje najvise podataka koji nam nekao daju smernice za pravilnu upotrebu. Ovo je vrlo bitno jer ako pozelimo da sami pravimo lekove onda treba dobro da pazimo sta koristimo.
Malahit zeleno ima svoj rok trajanja pa ako nadjemo proizvod koji sadrzi malahit zeleno a pri tome kaze da je upotreba neogranicena onda dobro razmislite o tom proizvodu ili bolje o proizvodjacu.
Malahit zeleno je vrlo otrovna supstanca i za njegovu upotrebu nema nekog cvrstog pravila. Razlicite vrste riba razlicito reaguju na njegovu koncentraciju pa i ista vrsta riba razlicito reaguje na istu koncentraciju malahit zelenog u odnosu na temperaturu vode. Jedno je izvesno a to je da sa porastom temperature njegova otrovnost raste. Kako god da mislimo, malahit zeleno je dosta neispitana supstanca u odnosu na tropske akvarijumske ribe a tesko da cemo imati bolje stanje jer je koriscenje ove supstance zabranjeno kada su u pitanju ribe za ljudsku ishranu jer ribe apsorbuju malahit zeleno koji vrlo dugo ostaje u tkivu riba u svojim derivatima kao sto je Leuko malahit zeleno (Leucomalachite green).
Mi mozemo da koristimo malahit zeleno kao rastvor u nekoj visekomponentnoj mesavini, samo kao rastvor malahit zelenog u vodi i vise riskantno kao dodatak hrani. Ovo zadnje bas i nije preporucivo za nas akvariste jer mi jednostavno nemamo uslova za tacno odredjivanje potrebne koncentracije koja se bazira na tezini samih riba.
Vec sam napomenuo da kod upotrebe malahit zelenog nema nekog cvrstog pravila pa iz tog razloga mi treba da idemo na donje terapeutske koncentracije aktivnosti malahit zelenog pogotovo kod visekomponentnih hemikalija. Ako koristimo malahit zeleno kao lek onda nema govora o mesanju sa drugim hemikalaijama. U osnovi lekovi se uzimaju oralno a hemikalije se koriste dodavanjem u vodu.
Neko pravilo kod upotrebe malahit zelenog bi bilo da se prvo ispita njegova otrovnost za date uslove kao i za samu vrstu riba. To je tehnicki neizvodljivo za nas akvariste pa iz tog razloga mi treba da gledamo da podesimo koncentraciju malahit zelenog na nekih 0.05 mg/l vode pa cak i manje, recimo 0.03 mg/l. Ova prva vrednost je nekako na sigurnijoj strani sto se tice riba a i terapeutska koncentracija je dosta efikasna. Sve preko toga je dosta riskantno i treba da se proveri. Velika koncentracija malahit zelenog moze da naskodi ribama i posle nekoliko dana sto moze da se vidi po podacima iskazanim kao LCt50.
Ako koristimo malahit zeleno kao jednokomponentni rastvor u vodi onda je sve jednostavnije i bez obzira sa kojom vrednoscu mi polazimo nas cilj treba da je koncentracija od oko 0.05 mg/l. Manje vise neko nepisano pravilo je da se lekovi prave tako sto se 1g hemikalije rastvori u 1 litar vode pa kada to dodamo u akvarijum jedan mililitar takve hemikalije daje vrednost od 1ppm ili 1 mg/l. To i nije tako bitno jer je tu uputstvo na proizvodu.
FMC je jedan proizvod koji je mozda i najomiljeniji proizvod koji koriste akvaristi kada im obole ribe ali cini mi se i proizvod koji se dosta nepravilno koristi. Razloga za to ima dosta a jedan je i to sto smo mi pomalo lenji da procitamo ono sto treba da procitamo kada se bavimo ovakvim stvarima.
FMC je razvijan osamdesetih godina proslog veka od Dr. Gerald Bassleer-a koji je priznati svetski strucnjak kada su u pitanju bolesti riba. Sastav FMC-a je 3.5g malahit zelenog, 3.5g metilen plavog u 1 litar 37-40% formalina. Koristi se tako sto se doda 1.5 - 3 ml na 100 litara vode u periodu od tri dana. Svakog dana se sprema nova kupka. Mogu da se nadju i podaci gde se spominje 3.7g ali to u sustini i neje tako drasticna razlika. U osnovi i ovde je terapeutska koncentracija malahit zelenog izmedju 0.05 i 0.1 mg/l.
FMC je jedan dobar primer gde se vidi da kombinovanjem razlicitih hemikalija svaki pojedinacni cinioc svodi se na sto manju meru da bi se smanjila toksicnost za ribe a samim tim povecao vremenski period izlaganja riba tretmanu.
Tonic je, isto tako, vrlo efikasno sredstvo za unistavanje kojekakvih ribljih parazita i terapijska koncentracija malahit zelenog u toniku je oko 0.05 mg/l. Postoje jos mnogo kombinacija i jedna takva je smesa malahit zelenog, kinin sulfata, akriflavina i vode i to je bio predmet mog testa a o tome cu kasnije.
Da se opet vratim na domacu izradu lekova u akvaristici. Ako zelimo da se time bavimo onda moramo da nabavimo malahit zeleno koji poseduje certifikat o analizi. To je vrlo bitno jer se malahit zeleno koristi u industriji i njegov kvalitet je uvek pod znakom pitanja. Upravo te necistoce i dovode do nezeljenih posledica pogotovo ako je malahitu zeleno dodat cink. Pored toga vrlo je vazno i da potpuno razumemo sta radima, sta moze da se mesa a sta ne. Malahit zeleno je nestabilan na svetlu pa i to treba da imamo na umu kada pripremamo lekove za nase ribe.
Eto ovo je sve nekako nabacano i tek dotacinje problematiku svega ovoga mada nije na odmet da razmenimo iskustva po ovom pitanju.