Bleeding-heart Rosy Tetre

Cilj ovog teksta je da da jednu uopštenu sliku o Bleeding-heart tetrama koje mi možemo da posedujemo u našem akvarijumu i da uživamo u njihovoj lepoti. Pošto mi imamo šanse da posedujemo bilo koju vrstu od Bleeding-heart tetra ovde sam obuhvatio sve njih u nekom kratkom informativnom pregledu.

Od cele grupe Rosy tetra koja sadrži preko trideset vrsta samo su tri vrste poznate da poseduju specifičnu crvenu tačku na središnjem delu tela. Ova zajednička karakteristika je dovela do toga da se te ribe nazivaju zajedničkim imenom "Bleeding-heart" tetre. Pored ove karakteristike one imaju još jednu izraženu karakteristiku a to je da ni jedna druga ribe iz grupe Rosy tetra ne dostigne veličinu koju dostižu odrasle Bleeding-heart tetre.

Red back bleeding.jpg

Sve do nekih kasnih sedamdesetih godina akvaristici a i istraživačima je bila poznata samo jedna vrsta ove tetre i to Hyphessobrycon erythrostigma koja je zastupljena u basenu Amazona u regionu Leticia i Tabatinga koje su tromeđe Brazila, Kolumbije i Perua. Iako je ova vrsta otkrivena još davne 1943. godine od istraživača Hennry W. Fowler-a ona je ostala nepoznata akvaristima sve dok nije ponovo otkrivena i opisana kao nova vrsta od istraživača J.J. Hoedman-a pod imenom Hyphessobrycon rubrostigma. Ovo novo ime je bilo zastupljeno u akvaristici sve dok Gery nije objavio svoj rad kada je skrenuo pažnju da je Hyphessobrycon rubrostigma u stvari Hyphessobrycon erythrostigma.

Druga vrsta Hyphessobrycon socolofi bila je otkrivena od strane komercijalnih dobavljača akvarijumskih riba iz malih vodenih tokova oko reke Rio Negro u Brazilu. Prvi primerci su došli kod akvarista pod imenom H. erythrostigma ili H. rubrostigma da bi 1977. godine ove ribe bile opisane kao nova vrsta.

Treča vrsta Bleeding-heart Rosy Tetre je Hyphessobrycon pyrrhonotus koja je stiga kod akvarista negde oko 1993. godine kada ju je Warren Burgess i opisao kao novu vrstu. Stanište ove ribe je Rio Erere koja se uliva u Rio Negro. Ušće reke Rio Erere je oko 130 Km severozapadno od type lokacije Hyphessobrycon socolofi a s obzirom da ove dve vrste ne zaposedaju glavni tok reke Rio Negro one su ekoliški izolovane jedna od druge. Koliko su one bliske u evolicionom razvoju to je za sada nepoznato.

Pri kraju ovog teksta samo da prokomentarišem neke ključne detalje sa stanovišta identifikavije ovih vrsta koji su interesantni akvaristima jer je sličnost kod ovih tetra izuzetno velika. Pre svega sve ove tetre imaju drugačije morfometričke razlike ali to mi teško možemo da zapazimo ili bolje reči nikako. Ključna razlika između H. erythrostigma i H. socolofi je ta da kod ove druge ribe mužjak nema izduženo leđno peraje ni u jednom periodu svog razdoblja za razliku od H. erythrostigma gde je to vrlo uočljivo kod odraslog mužjaka.
Jedan drugi dokaz ili razlika ovih vrsta je i ta što H. socolofi ima puno malih "kuka" na dorsal i anal-nom peraju za razliku od H. erythrostigma gde one skoro da nisu prisutne. Ovaj podatak je dosta teško uočiti s obzirom na veličinu tih kuka jer za to je potreban mikroskop a akvaristi to mogu da primete kada hvataju te ribe mrežom, razlika je očita.

Treča vrsta H. pyrrhonotus je prepoznatljiv po svojoj izraženoj crvenoj pigmentaciji u predelu ispod leđnog peraja. Ovo jednostavni pokazatelji su i neka brza identefikacija ovih vrsta Rosy tetra.

Boja ovih tetra nije presudan pokazatelj i ona je vrlo promenjiva što zavisi od boje podloge. Što je podloga tamnija boje kod Rosy tetra su sve izraženije i da bi mi videli njih u pravoj lepoti mi treba da im i obezbedimo povoljne uslove.

Sa ovime i završavam ovo pisanje a nešto specifičnije ja ću da napišem kada budem pisao o Hyphessobrycon erythrostigma kao nama najzastupljenije Bleeding-heart tetre.


By Robert Beke​