Rotifere
Rotatorije (Rotifera), točkare ili kolovratke veličinom padaju u grupu najmanjih višećelijskih životinja. Iako često dostižu tek veličinu jednoćelijskog pramecijuma od oko 0,5mm njihovih u proseku hiljadu ćelija po jedinki u stanju je da tvori funkcionalne organe. Razume se cena koju plaćaju zahvaljujući svojoj veličini je jednostavnost tih sistema. Mnogo lepih prizora može se pronaći na sajtu micrographia.com sa kojeg se slike mogu pozajmiti u edukativne svrhe Na isoj adresi nalaze se i tekstovi koji mogu da daju više informacija o taksonomskoj organizaciji ove grupe.

rotifer.jpg

Ova bića se nalaze svugde oko nas gde je dovoljno vlažno, mada nešto ređe u morskoj sredini. Vrlo su brojne u vodenim staništima u kojima nema ciklopsa, dafnija i riba koje ih brzo iskorene. Ovaj uslov je ispunjen u zagađenim vodama sa povišenom količinom amonijaka i fosfata. Naravno ovakav sastav vode pogoduje pojavi jednoćelijskih algi koje su plen velikog broja vrsta kolovratki. Otuda je njihov značaj u biološkom čišćenju voda veliki. S obzirom na dimenzije i način života, jasno je da su uključene u lance ishrane koji nas akvariste interesuju. Sa jedne strane one doprinose mehaničkom pročišćenju vode, kroz uklanjanje finog otpada, bakterija, algi i dr. Sa druge strane jesu lak zalogaj za ličinke riba. Predstavljaju vrlo finu hranu za najmlađe ribe i moguće ih je gajiti.
Imena točkare i kolovratke ukazuju na najimpresivniju osobinu većine ovih organizama, na koronu. Ona se nalazi u blizini usta i obično sastoji od dva izraštaja koji su pokrivena cilijama. Kada su cilije u pokretu nalikuju kotrljanju točka sa paocima. Ukoliko su rotatorije slobodne u vodi ovaj ujednačeni rad cilija obezbeđuje im kretanje, a kada se vežu za nekakvu podlogu usmerava vodu i sa njom nosi hranu prema usnomotvoru. Postoje i grupe kod kojih je korona smanjena i bez značaja za kretanje. Često se takve vrste kreću slično pijavicama, naizmeničnim prilepljivanjem svoja dva kraja za podlogu.

Razmnožavanje je često ili bar tokom najvećeg dela sezone bez mužjaka i to partenogenetskim jajima. Po meni ovo znači da su kolovratke neverovatno sposobne da podnesu raznovrsne uslove sredine. Jer ako nešto iz svoje reprodukcije isključi genetsku varijabilnost za koju je uslov polno razmožavanje, onda bi raznovrsne sredinske promene bile veliki problem u opstanku bez jednog takvog kapaciteta. Neke grupe poslepogoršanja uslova u vodenoj sredini prelaze na polno razmožavanje što dovodi do nastanak vrlo trajnih cisti koje padaju na dno. Na ovaj način rotatorije su sposobne da prežive čak i isušivanje ili zamrzavanje tokom većeg broja godina. Voda i toplota ih vraćaju u život tokom koga se njihove ćelije ne dele. Točkare rastu samo kroz uvećavanje svojih ćelija - što je u nauci označeno kao eutelija. Neke grupe su planktonske neke trajno pričvršćene za podlogu. Takođe neke mogu imati vrlo čvrstu kutikulu koja štiti njihovo telo.
Najveći problem u startu je obezbediti čistu kulturu rotatorija. Ovo se najlakše može uraditi kupovinom cisti ili startne kulture iz ponude nekog od proizvođača i dobavljača, poput recimo www.aquaticeco.com. Teži način bi podrazumevao mikroskopiranje i lovljenje jedinki iz vode uzete u nekoj prirodnoj bari. Na svu sreću najveći broj jedinki rotatorija su partenogenetske ženke. Takođe nije redak slučaj da se u akvarijumima koji su pretrpeli neku vrstu biološkog opterećenja i u kojem nema riba pojave kolonije rotatorija koje se mogu prepoznati kao beličaste strukture na staklu koje nalikuju oblacima.U kućnim uslovima one svakako jesu zastupljene u našim kulturama protozoa, koje sigurno nikad nisu čiste, odnosno svedene samo na jednu vrstu ili grupu organizama.
Kada se dođe do startera za kulturu osnovo je obezbediti im hranu i stabilne uslove. Temperatura bi trebala da bude 25-28ºC, a pH 7.5-8. Ishrana se vrši dodavanjem zelene vode ili rastvorenog pekarskog kvasca. Pri tome valja voditi računa o količini hrane jer ukoliko je rotatorije ne pojedu doći će do zagađivanja kulture bakterijama. Ukoliko hrane nema dovoljno moguće je da će preći na polno razmnožavanje i tada kultura završi formiranjem uspavanih cisti. Za potrebe morske akvaristike gaje se neke od brakično-slanih vrsta roda Brachionus koje mogu da pretrpe osmotski šok posle unošeja u morsku vodu. U akvarijum se unose posle filtriranja kroz se fine mreže ili sa vodom u kojoj su gajene. Ovo drugo je naravno manje poželjno.

Nailazio sam na razne ideje o tome kao ih gajiti ili čak loviti u prirodi. Dok prva stvar ima smisla naročito iz čiste početne kulture, verujem da je ova druga pod znakom pitanja. Ako se uzme u obzir njihova veličina, izgleda mi neverovatno da se nekakvom mrežicom može dobiti čista rotatorija bez protozoa i drugih sličnih stvorenja od kojih neka mogu biti vrlo opasna po ribe ili bar mlađ.
Rotatorije nisu posebno hranljive, ali pošto se lako može kontrolisati njihovo "obogaćivanje" hranom koja im se nudi i pošto kao živ plen jesu mnogo izazovnije od gotovih proizvoda trud koji zahtevaju može se prihvatiti naročito u morskoj akvaristici. Za potrebe akvakulture često se gaje u bazenima velikih površina.
Za kraj evo slike jedne lepe polarne vrste. Za uživanje - Philodina gregaria.

Evo i naučnog rada o gajenju jedne morske vrste danas vrlo važne u akvakulturi. Papir je dosta star (1971.), ali se po nekim navodima smatra za prvi te vrste.


Autor teksta: rogus

 
  • Like
Reactions: zopex2008