Fitoplankton (phytoplankton)

Kolika je stvarna kompleksnost održavanja jednog morskog akvarijuma najbolje može da se uvidi kada se diskutuje o mikro algama. Toliko toga je već rečeno u vezi kontrole rasta mikro algi i nekako spontano sav fokus akvarista ide u tom smeru. Ipak, verovali ili ne, mikro alge su naš veliki prijatelj a naši stanovnici morskog akvarijuma će da uživaju sve pogodnosti ovih malih živih bića. Dobro, ne baš sve, tu su nam izuzetno mrske cyanobacteria alge radi kojih se toliko i priča o kontroli rasta algi pa zatim i neke diatomne (diatoms) alge, zatim filamentne (filamentous) alge kao cladophora i još neke alge među kojima nam je dobro poznata bryopsis alga.​

phytoplankton.jpg

Da bi sve ovo malo pojasnio, prvo da kažem šta je to u stvari fitoplankton .​
Fitoplankton je termin koji se koristi za male biljke ili organizame nalik na biljke (diatomi) koji slobodno lebde u vodi. Reč je nastala od phyto što označava biljke i plankton koja označava mali organizam koja lebdi u vodi.​
Sve ovo i ne bi bilo toliko bitno da fitoplankton ne pretstavlja osnovu odnosno sam početak složenog lanca ishrane u prirodi. Tu se i nameče ključno pitanje u vezi fitoplanktona a to je da li nam je ovo potrebno u akvarijumu.​
Mnoge živi organizmi u našem morskom akvarijumu se hrane direktno fitoplanktonom a pored njih tu su još i drugi organizmi koji se hrane tim životinjama. Kao što se vidi lanac ishrane. Sve to i ne bi bio toliki problem da taj fitoplankton ne stvara pojedine lipide (masne kiseline) koje drugi viši organizmi nisu u stanju da generišu a izuzetno su im potrenbi za rast i razvoj. Tu spadaju OMEGA-3 masne kiseline gde docosahexaenoic i eicosapentaenoic kiseline dolaze iz tih fitoplanktona.​
Koliko je ovaj izvor hranjivih materija bitan odnosno esencijalan pokazuje i to da se nije ostvarivao dobar uspeh u razvoju i rastu mladih organizama koji su se hranili sa artemijom (zooplankton) baš iz tog razloga što artemija ne sadrzi gore pomenute masne kiseline. Otkrivanjem te važnosti došlo se do bitnog napretka u razvoju mladih organizama. Daljim ispitivanjem se došlo i do dokaza da one učestvuju i u izgradnji imunog sistema. Da sada ja nepišem dalje u vezi važnosti tih lipida za razvoj živih bića jer i nisam kompetentan za to a koga zanima sigurno može da nađe dobar izvor informacija i da se informiše dalje i više.​
Pošto smo videli kolika je važnost fitoplanktona možemo malo da se osvrnemo i na naš akvarijum. Mi se borimo protiv rasta algi na svaki moguči način i u suštini i nemamo kontrolu nad rastom pojedinih fitoplanktona u selektivnom smislu. Tu prednjači održavanje fosfata, amonijaka i nitrata na vrlo niskom nivou. Pored toga, protein skimmer odigrava izuzetno veliku ulogu u kontroli fitoplanktona kao i mehanički filteri. I akvarijumi koji rade bez protein skimmera koji koriste isključivo aktivni ugalj ili mangrove filtriranje nemaju zabeleženo povečanje fitoplanktona u odnosu na sistem sa protein skimmer-om.​
Ti korisni fitoplanktoni u morskoj akvaristici su uglavnom tri sledeče alge mada ih ima još: Chlorella, Isochrysis i Dunaliella.​
Tu se i vračamo na početno pitanje a to je da li su ovi fitoplanktoni neophodni u našem akvarijumu i ako jesu kako da se sve dovede na svoje mesto. Jedan vrlo bitan faktor u vezi morske akvaristike je i taj da li naši organizmi u akvarijumu žive ili životare. Ako se odlučimo da imamo akvarijum u kome će stanovnici da životare onda je odgovor da nam fitoplankton nije potreban i da možemo bez njega. Taj odgovor je često prisutan čak i od akvarista koji gaje recimo tubeworms, chtistmas tree ili clams. Ako želimo da nam akvarijum bude u najboljem redu sa dobrim rastom i reprodukcijom živih organizama onda je odgovor sasvim jasan.​
Da bi potstakli razvijanje fitoplanktona mi treba da obezbedimo dovoljno hranjivih sastojaka što znači da ne treba tako revnosno da uklanjamo ostatke hrane ili da hranimo samo ribe u minimalno mogučoj meri. Ipak takav način će da dovede do rasta svih algi uključujući i cyanobacteria. Kompromis je nađen u upotrebi HUFA (highly unsaturated fatty acid) obogačenoj hrani, suvih fitoplanktona ili u razvijanju sopstvenog fitoplanktona. Postoji više načina da se dobije fitoplankton i svaki je manje više mučan. Iz tog razloga je bolje koristiti već pripremljeni komercijalni fitoplankton kulturu u kojoj su zastupljeni samo korisni fitoplanktoni a naš posao bi bio sličan poslu razvijanja artemije. Tako pripremljeni fitoplankton se jednostavno dodaje u akvarijum bez bojazni da zasejavamo i kulturu nepoželjnih mikro algi a sav nas trud će da se pokaže u dobrom napredovanju i reprodukciji korala.​

By Robert Beke​